“Otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.” Ps 145,16
Danas se u našoj maloj školi, koja broji četrdesetak učenika razredne nastave, dogodilo pravo čudo kruha!
Naši učenici došli su punih ruku pekarskih proizvoda koje su s ljubavlju zamijesile i ispekle njihove majke i bake. U pripremi su sudjelovali i neki od učenika. Osim kiflica, pogačica, kruščića i mnogih drugih umjetničkih djela napravljenih od tijesta na stolu se našlo i domaćeg pekmeza, voća i dekorativnih košarica ispunjenih plodovima jeseni.
Naše obilježavanje započelo je poveznicom značenja Dana kruha i Svjetskog dana hrane (16. listopada). Posvjestili smo si kako je važno svakodnevno biti zahvalni za sve što imamo. Prvu zahvalnost dugujemo dragom Bogu od kojega nam dolazi sve obilje. Zapjevali smo pjesmu “Tko stvori”. Nakon toga istaknuli smo važnost kruha kroz molitvu vjernika i prinos sastojaka od kojih se pravi kruh. Učenici su prinijeli zemlju i žito kao simbol truda naših ratara i zamolili za mudrost u očuvanju prirode; vodu bez koje nema života; kvasac kao poticaj da jedni drugima dobrim djelima pomažemo rasti; sol koja hrani daje okus i čuva je od kvarenja i poticaj da i mi u svojim obiteljima i razredima čuvamo mir i donosimo radost. Na kraju smo prinijeli i gotovi kruh u kojemu su sjedinjeni svi sastojci kao simbol truda ljudskih ruku.
Naše zajedništvo upotpunio je i harkanovački župnik, vlč. Ivan Rajković koji je istaknuo kako uvijek trebamo zahvaljivati za hranu podsjećajući se mnogih ljudi i djece koji u svijetu gladuju i oskudijevaju. Zajednički smo izmolili molitvu “Oče naš”, a župnik je blagoslovio sve što su učenici donijeli.
Posebnost ovog događaja podsjetila nas je na biblijski tekst u kojemu Isus hrani pet tisuća ljudi. Svi smo jeli i nasitili se. Kao i svake godine ono što je ostalo spakirali smo i odnijeli u Dom za stare i nemoćne osobe u Zelčinu, a “od preostalih ulomaka” svaki od učenika ponio je ponešto i svojim kućama.
Možemo zaključiti kako je današnji događaj obilježavanja Dana kruha u PŠ Ivanovci bio ispunjen zajedništvom, radošću i zahvalnošću. Nakon svega uistinu možemo uskliknuti poput psalmista: “Otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo!”
Manuela Kokić
