Osim što su naučili tko su osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama, učenici su razgovarali o nekim primjerima invaliditeta, pa i ''nevidljivom'' invaliditetu (npr. osoba sa psihičkim poremećajem). Kako ne bi sve stalo na riječima, učenici su pokušali ''hodati u cipelama'' osoba s invaliditetom. Tako su nakratko osjetili kako je biti osoba s oštećenjem sluha i vida ili osoba s motoričkim poremećajem.

Zaključili su da kad ''hodamo u tuđim cipelama'' možemo bolje razumjeti drugu osobu, pa tako i osobe s invaliditetom. Na kraju krajeva, one su nam više slične nego što su nam različite, s istim potrebama kao i mi.

Ana-Marija Leko