1. Jesu li sve vaše knjige namjenjene djeci ili bi se tu našla i neka knjiga za odrasle?

Nema knjiga za odrasle, sve su moje knjige namijenjene djeci.

2. Kako se osjećate dok  pišete?

Lijepo i ugodno se osjećam dok pišem. Kada sam pisala novinske priče za odrasle u kojima dođe odlučujući trenutak za razvoj složenije priče, tada bih osjećala određenu težinu. To bih doživjela kao jedan čvor koji treba razvezati.

3. U našoj knjižnici imamo slikovnicu Balončica koja govori o djevojčici koja ne voli jesti. Što vas je potaknulo da napišete tu priču?

Potaknule su me priče o djeci i unucima mojih prijatelja koji ne žele jesti, a bila sam i sama takva. Do sedme godine nisam voljela jesti i onda sam si zamislila kako bi to bilo kad bi bilo.

4. Je li vam se kada dogodilo da ostanete bez inspiracije? Što tada radite?

To mi se baš i ne događa. Prije sam znala imati neka razdoblja u kojim a ne bih imala ideju što bih mogla pisati, a tada nastavljam sa svojim životom i radim što inače radim. Za svakog je umjetnika najteže ako silom hoće postići svoje inspirativno stanje. Bolje neka se sredi, nastavi s nekim drugim stvarima, inspiracija će sama doći.

5. Koliko Vam otprilike treba da napišete jednu knjigu?

Ako je knjiga sačinjena od slikopriča, onda ona nastaje dulji period. Za jednu priču ne treba puno, neki put dvadeset do trideset minuta, neki put treba malo dulje jer priča nije dobra, najčešće treba poboljšati završetak. Samo pisanje priče ne oduzima puno vremena nego razmišljanje, promišljanje priče.

6. Na čemu trenutno radite? Pripremate li novu knjigu?

Sada objedinjujem stare slikopriče. Htjela bih napraviti novu zbirku slikopriča i u posljednje vrijeme jako puno radim na glazbenim pričama za djecu koja pohađaju privatnu glazbenu školu „Glazbaonica“. Onamo jedanputa tjedno odlazim djeci pričati baš takve priče kroz koje uče teoriju glazbe, ali na zabavan način.

7. Budući da nove generacije puno vremena provode na internetu i čitaju knjige u elektronskom obliku. Planirate li izdati ili možda već postoji Vaša knjiga u e-obliku?

Koliko ja znam ne postoji, ali o tome intenzivno razmišljam. Pogađaš moje misli. (smijeh)

8. Jeste li u djetinjstvu voljeli čitati? Koje su Vam bile najzanimljivije lektire?

Jako sam voljela čitati u djetinjstvu. U osnovnoj školi sam najviše voljela Ivana Kušana, Ericha Kästnera, Matu Lovraka i Milivoja Matošeca. Jako sam voljela Heidi, nekoliko puta sam je čitala. Mnoge knjige koje su mi se svidjele pročitala sam nekoliko puta.

9. Što Vas je privuklo da budete spisateljica?

Vidjela sam da moji đaci i moja djeca vole moje priče pa sam ih htjela učiniti dostupnima većem broju djece. Nkon toga sam sve više pisala.

10. S koliko ste godina počeli pisati?

Jako rano. Počela sam još kao učenica, međutim to nije nigdje objavljeno. Kao dijete sam objavljivala sastavke u jednom zadarskom listu. Poslije sam objavljivala kratke priče u Večernjem listu a kasnije, kada sam se zaposlila, izdala sam svoju prvu knjigu.

11. Gdje najčešće pišete?

Najčešće pišem u kuhinji. Kuhinja je moj osnovni životni prostor. (smijeh)

12. Koje biste svoje djelo izdvojili?

 Hrabricu svakako. U njoj sam se suočila s jednim problemom koji doživljavaju mnoga djeca, problem hrabrosti i kukavičluka. To mi je jako draga slikovnica. Zatim Nove slikopriče u kojima ima dosta šašavih priča, a ja volim takve priče koje potiču djecu da razmišljaju u jednom sasvim novom smjeru. To je jako važno.

13. Naši učenici  2. razreda čitaju upravo tu priču „Hrabrica“. Je li Perica Vaš izmišljeni lik ili stvaran?

Perica je stvaran lik. Moj sin je doista teško naučio voziti bicikl, ali namjerno nisam stavila njegovo ime. Isto tako, taj Perica sam zapravo ja. Jako sam teško naučila voziti bicikl.

14. Kako se osjećate kada neka djeca, pa i odrasli pohvale Vašu knjigu?

To mi je jako drago. Pohvala čitatelja draža mi je  od velikih, službenih nagrada, zato što je svakom piscu najvažnije da se njegova knjiga čita. Svakom umjetniku je najdraže kad njegovo djelo živi.

15. Što radite u slobodno vrijeme? Imate li nekakav zanimljiv hobi?

Hobi mi je sviranje na glasoviru. Jako volim glazbu, volim ju slušati, volim čitati o glazbi, životopise velikih glazbenika, ali i životopise drugih velikih ljudi. Volim ići u šetnju. Volim učiti svoga papagaja novim riječima. Volim se družiti i ugostiti prijatelje.

16. Jeste li aktivni na društvenim mrežama?

Nisam. Služim se elektronskom poštom. Ne mislilm postati aktivna na facebooku iako mi kažu da puno toga propuštam. Napravit ću si web stranicu i zasad će to biti sve.

17. Imate li neku poruku za učenike naše skole koji vole čitati?

 Imam poruku i za one koji vole i za one koji ne vole čitati. Čitajte lijepu književnost, romane, priče, izmaštane stvari... Međutim ima i drugih zanimljivih knjiga, leksikona, knjiga o starom Egiptu, o zrakoplovima, o životim raznih ljudi. Savjetujem vam da čitate i takve knjige i da u svakom periodu života ne ostanete samo na novinama nego da se okrenete prema knjizi.

18. Što biste savjetovali  učenicima koji vole pisati?

 Savjetujem im da ne pišu na papiriće, nego sve u jednu bilježnicu ili rokovnik. Samo da to što napišu ne bacaju. Neka napišu datum, sve neka čuvaju i neka neki put naprave crtež ili zalijepe fotografiju iz novina ili nešto što im je baš tada bilo lijepo. To će biti kronologija njihovog malog stvaralaštva. Možda će se na neke ideje vratiti kad odrastu, možda će im se neka pjesma učiniti smješnom, ali svakako će se voljeti tomu vratiti. Neki će od njih stvarno postati pisci.

Brzopotezna pitanja

Što biste radije odabrali?

Brza ili zdrava hrana?
Klasična ili moderna glazba?
Knjiga ili film?
Erich Kästner ili Mato Lovrak?
Haljina ili traperice?
Zima ili ljeto?